Ljeto i početak jeseni pravo su vrijeme za paprike. Paprike su povrće (botaničari znaju biti hrabri pa među svima nama ispustiti info kako su voće) među biljkama koje se kod uzgoja najviše tretira kemikalijama. Neki dio njih ode iz ploda, a neki dođe sa njima na naš stol. Za pretpostaviti je kako su one koje se uzgajaju u prirodnoj im sezoni, najmanje tretirane. Paprike za koje znamo od kud su, što su, znamo kakve su. U ljeto najčešće ćemo se sretati sa baburama, malim okruglim paprikama koje se koriste za kiseljenje (al ne znači kako im je to jedina namjena) i dugačkim rog paprikama.
Zanimljiva činjenica za male, okrugle i rog paprike je da im je boja ovisna o vremenu provedenom na stabljici. Zelene rog paprike ubrane su znatno prije, a male okrugle ako stoje koji dan duže na stabljici postaju narančaste do crvenkaste.
Kod paprika oduševljava praktičnost 🙂
Osim u salatama odlične su za punjenja koja vam srce želi i mašta dopušta. Tradicionalno jelo ‘punjene paprike’ radi se od mljevenog mesa, nešto riže, natiskano u lonac i kuhano u vodi sa puno umaka od rajčice. Opet, zašto bi priča stala samo na tom punjenju. U paprike možete natrpati doslovno što god stane.
Zapečene paprike odlične su tople i hladne. Kod njih je dobro u odabrano punjenje u smjesu ubaciti koje jaje kako bi povezalo sastojke. Nije da će nekud išta pobjeći, ali lakše je kasnije loviti po tanjuru ili gablati hladno. Vodite računa o trajanju termičkog dijela pripreme i ako ima namirnica kojima treba više vremena, pripremite ih malo prije pa radite smjesu sa gotovim ili polugotovim. To vrijedi za meso i recimo rižu i slično.
Sirove paprike kao SENDVIČ! Ova varijanta pobjednik je u praktičnosti! Paprika izvana (glumi neko izmučeno pecivo) i bilo što u njima što bi inače stavili u (ono izmučeno) pecivo. Sa time da možete staviti i sitnije komadiće koji bi inače poispadali iz (izmučenog) peciva. Tuna, komadići mesa od nekog ručka, kukuruz, naribana mrkva, kuhano jaje, ma i pečeno jaje, svježi sir, tvrdi sir… Ma samo trpajte.
Pečene paprike pa na salatu sa češnjakom i uljem… pa pretvorene u ajvar, pinđur su jedna druga, jesenska, mirisna priča…