Vrapce na grani možemo čuti kako trebamo jesti povrće i to ono ZELENO. Ako postoje načini prehrane za svako slovo abecede, broj dijeta još na toliku potenciju, svi ti režimi zvone o povrću. I to ovom ZELENOM. Izgleda kako oko te zelenjave postoji koncenzus pa ajmo ne izmišljat toplu vodu nego jednostavno, jesti to nešto ZELENO. Što? Bilo što. Nije komplicirano. Zeleno lišće u kojem god formatu, obliku, konzistenciji, doručak, ručak, večera, ma kad god se ukaže prilika.

Sa zelenjavom pretjerat ne možemo :-)

 

Koliko tog zelenog?
Bilo bi idealno kada bi barem jedan obrok u danu uključivao zeleno lisnato povrće. Na tanjuru bi ga po volumenu trebalo biti onoliko koliko mjesta zauzimaju sve ostale namirnice i bilo bi dobro kada bi sa strane (može i kroz dan) bila još zdjela salate koja uključuje neko lišće. I to zdjela. Ne zdjelica iz koje jedu mala djeca. Zdjela promjera barem 2/3 promjera prosječnog tanjura.

 

Kuhano, raskuhano, sirovo?

E sad, recimo kako je idealno sirovo ali nije i nužno. Ako nam je u obroku varivo, juha koja sadrži nešto listano logično je kako ćemo ga jesti skuhanog, neke dijelove i raskuhane. To nije nužno problem. U tom slučaju u taj dio obroka možemo ubaciti dijelove lisnatog povrća koje inače ne bi rado pojeli sirove. Recimo, tvrđe dijelove listova kelja, kupusa, stabljike brokule, cvjetače, blitve. Dio vitamina, minerala ostane u vlaknastoj strukturi povrća, dio ostane u tekućini koju ćemo pojesti. Ne ode sve u nepovrat, a i paše probavnom traktu. Ako uz to imamo i salatu koja uključuje sirovo povrće, lišće, nismo na nikakvom gubitku.

Povrće koje je zgodno samo kratko ‘pofuriti’, na kratko pustiti da kuha u ključaloj vodi i po mogućnosti odmah ohladiti hladnom vodom, uglavnom je svo lisnato ali sa mladim listovima, čvrstim cvjetovima (cvjetača, brokula): kupus, kelj, blitva, špinat, cvjetača, brokula, špinat, raštika… Neke jače salate, npr. rikula, radič, endivija, mogu se kratko, pred kraj pripreme jela, baciti u vruću tavicu. Isto vrijedi i za špinat. To vrijeme na tavici doslovno se mjeri u sekundama. Kada vidimo da lišće počne venuti, priča je gotova i vadimo ga na tanjur.

Sirovo, uz obroke kao salatu, zgodno je uključiti sve vrste zelenih salata, kupus (i onaj crveni), mladi špinat, matovilac… Kao tvrđi dio nekih salata ili grickalicu uz dipove (umake, ne propadanja al može i uz to 😉 ) ukusna bude mlada koraba (zelena i crvena), cvjetovi cvjetače (oni svježi čvrsti). U smoothie ubacite što god vam badne u šake, a blender može nasjeckati.

 

Kako začiniti?

Bilo kuhano ili sirovo, na kraju možemo dodati ulje po izboru, limunovog soka. Ovo je pravi trenutak kada možemo u prehranu ubaciti ulja koja bi inače temperatura izmučila. Maslinovo odlično ide i uz sirovo i uz kuhano povrće. Bučino je ukusno sa svim zelenim salatama… isprobavajte. Ostali biljni začini su dobrodošli i slobodno isprobavajte ovisno što volite i koje lišće je ispred vas.

 

Pazite kod kupovine!

Kupujte ono koje vam je na očigled svježe. Ako vidite da je uvenulo, ne kupujte ga. Idealno bi bilo da je domaće ili da znate od kud je. Nažalost, lisnato povrće relativno brzo raste i podložno je masovnoj proizvodnji pa se kao takvo i dosta tretira protiv štetočina i bolesti koje ga napadaju. Ako ste u mogućnosti vodite se onime da kupujete sezonsko i ako se možete dočepati domaćeg ili provjerenog, birajte takvo.

 

Ono što obično ne jedemo, a možemo?

Listovi korabe, cvjetače, brokule jednako su jestivi kao i dijelovi koje obično jedemo. S obzirom kako imaju tvrđe žile pogodni su za duža kuhanja.

Svježi listovi cikle odlični su kad ih se doda bred kraj kuhanja u variva, juhe, povrće na lešo. Slobodno ga tretirajte kao blitvu. Ubrano brzo uvene ali ako imate svoje, iskoristite ga.

Samoniklo bilje u rano proljeće izvrsno je u salatama: listovi maslačka, potočarka, medvjeđi luk…

 

Ako se na kraju dana pitate jeste li danas pojeli dovoljno zelenjave, dodajte još jednu porciju :-)

Komentari

Leave a Reply